ZRINKA ŠIMIČIĆ MIHANOVIĆ (HR): TITRAJI

CIKLUS MLADIH HRVATSKIH AUTORA / THE YOUNG CROATIAN AUTHORS’ CYCLE

18.9. u 21:00 i 21:30 Teatar &TD – SEK / Trajanje / duration: 20 min /

Ulaz besplatan/ Free entrance

Ovaj rad nadahnut je razmišljanjima o percepciji plesa, o osjetima koji sudjeluju u toj percepciji, o kinestetičkoj empatiji, a onda i istraživanjima o aktivnosti zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni djeluju na razini osjeta, a ne tumačenja, i zato je empatija brža od racionalnog razumijevanja. Na toj razini razumijeva se i pokret.

Empatiju koju osjećamo i kinestetičko iskustvo koje dobivamo gledanjem plesača možda možemo objasniti djelovanjem zrcalnih neurona. Ali, je li u tom slučaju presudno iskustvo gledatelja, ili umijeće plesača, njegova / njena virtuoznost; drugim riječima, je li lakše povezati se s kretnjom kakvu smo i sami nekada napravili, ili s pokretom kakav je našem tijelu nepoznat i nije ga u stanju napraviti? Je li uopće presudno to što vidimo, ili je kinestetički osjet moguć i bez pomoći vizualnog osjeta? Kakvu ulogu u tom procesu ima glazba? I konačno, kakvo značenje svaki gledatelj upisuje u viđeno? To su neka od pitanja koja su nas vodila u ovom procesu.

This work is inspired by reflections on the perception of dance, the senses involved in that perception, on kinaesthetic empathy, and then also on the research on the activity of “mirror neurons”. Mirror neurons function on the level of sensation, not interpretation, and therefore empathy is more immediate than rational thinking. Movement is also interpreted on the same level.  

The empathy we feel and kinaesthetic experience we get from looking at the dancers could maybe be explained through the activity of mirror neurons. But what is crucial in that case; the experience of the viewer or the art of the dancer, their virtuosity; in other words, is it easier to relate to the movement we once made ourselves, or to the movement our body is unfamiliar with and the one it cannot perform? Is what we see of crucial importance, or is the kinaesthetic sensation possible even without the help of eyesight? What is the role of music in that process? And finally, what is the meaning each viewer gives the perceived experience?  Those are some of the questions that guided us in this process. 

Ideja i koreografija / idea and choreography: Zrinka Šimičić Mihanović

Plesači / dancers: Iva Hladnik, Ivana Pavlović, Zrinka Šimičić Mihanović

Glazba / music: Sven Pavlović

Grafičko oblikovanje / graphic design: Martina Granić

Tehnička podrška /technical assistance: Božidar Katić