NAJA LEE JENSEN
Naja Lee Jensen (1981.,D/NO) izvedbena je umjetnica iz Osla. U svome umjetničkom radu istražuje disciplinu između pozornice i likovne umjetnosti. Zanima se i za veze prostora i publike. Kako prostor i publika zajedno mogu biti izvođači, ali i okvir za izvedbu, eliminirajući tako potrebu za glumcima. Polazište njenih radova često je vezano za specifično mjesto i situaciju, i to koristi u pokušajima da deformira naše razumijevanja svijeta. Naja Lee Jensen ima BA iz glume (Norveška kazališna akademija, 2010.) i MFA iz likovnih umjetnosti Likovne akademije u Oslu 2012. Radove je predstavljala na kazališnim festivalima Meteor 2011 koje je organizirao Teatergarasjen i dio je projekta APAP Performing Europe 2011.-2016.
Naja Lee Jensen (1981, D/NO) is an Oslo-based artist and performer. In her artistic work she is exploring the field between stage art and fine art. She is interested in the relation between space and the audience. How a space and the audience both can be performing and be the frame for the performance; eliminating the need for actors. The departure of her work is often site- and situation-specific, and she uses this in attempts on distorting our understanding of the world. Naja Lee Jensen has a BA in Acting from the Norwegian Theatre Academy (2010) and an MFA in Fine Arts from the Oslo Academy of Fine Art in Oslo (2012). She has shown her work at the theatre festival Meteor 2011 arranged by BIT Teatergarasjen and is a part of the APAP Performing Europe 2011-2016 project.
Intervju
1. Od kud počinješ i kako?
Arhitektura je moje polazište, situacije i „koncepti stvari“, ponajprije jer si uvijek postavljam pitanje: kako smo sebe svrstali u svijet? Isti je takav i moj pristup kazalištu. Interesira me ideja kazališta kao mjesta za iskustva u stvarnome vremenu, a jer je moja pozadina likovna umjetnost često postavljam pitanja kao: što je zapravo kazalište, što ono može biti? Trenutačno me intrigira kako prostor i publika mogu biti glavni likovi u izvedbi, kako eliminirati potrebu za glumcem.
2. Kojim putem ideš?
Moj put kreira se kroz slučajnosti i fascinacije. Imam BA diplomu Norveške kazališne akademije iz glume i MFA diplomu Umjetničke akademije Oslo iz likovne umjetnosti. Sada sam između pozornice i galerije, preispitujući znatiželjno što bi ta međupozicija mogla donijeti.
3. Kuda želiš stići?
Trenutačno me zanima istraživanje granica – gdje nešto završava a drugo započinje. U svome radu želim prerušiti stanje stvari koje nam je poznato u nešto što nije lako opisivo riječima. Nije sama dekonstrukcija moj pokretač nego novo aranžiranje, novo promišljanje okruženja. Već neko vrijeme radim na projektima specifičnima za određene lokacije i njihovu vezu s njima, većinom izvan kazališta i galerija. Što se budućnosti tiče, igram se s idejom rada na nečem unutar kazališta, na nečem konvencionalnom, na pozornici.
Interview
1. Where are you starting from and how?
My point of departure is mostly architecture, situations and “the concepts of things”, since this always makes me wonder and question, how we have arranged ourselves in the world. My approach to theatre is like that too. I am interested in the notion of theatre as a place for real time experiences, but maybe because I also have a background in fine arts, I often find myself questioning what theatre is, and what it can be. Right now I am interested in, how a space and the audience can be the main characters in a performance, eliminating the need for an actor.
2. Which way are you going?
My way have been created through coincident and fascination. I have a BA in Acting from the Norwegian Theatre Academy and a MFA in Fine Arts from the Art Academy in Oslo. Now I am standing somewhere between the stage and the gallery filled with curiosity of what this in-between position might bring.
3. Where are you going to?
Right now I am interested in exploring the borders of where something ends and something new begins. In my work I would like to distort things that seems known to us into something that is not quite possible to put words on. It’s not deconstruction that is my drive, but it is re-arranging and re-thinking my surroundings. For some time now I have worked site- and situation-specific, mostly outside the theatre and gallery space. In the future I am playing with the idea of making something inside the theatre, maybe something slightly more conventional, like something on stage.
Što se može dogoditi ako sebi, umjesto kategoriziranja i analiziranja, ponovo dopustimo da svijet istražujemo i doživimo kroz tijelo. Je li to moguće? – hoćemo li otkriti nešto…drugo?
What can happen if we instead of categorizing and analyzing allow ourselves to, yet again, explore and experience the world through the body. Is it possible? - will we discover something… else?
