CHOCOJAZZ (LEA ĐIDO & NINA JUKIĆ)

ChocoJazz su do sada održale niz koncerata u Zagrebu, a nastupile su i u Grazu. Bile su pobjednice natjecanja demo-bendova “Močvara traži zvijezdu” 2011. godine, što ih je dovelo do suradnje s producentom Cocom Mosquitom (snimanje pjesme “Uzet ću te i odvesti”), kao i s kazališnom redateljicom Renatom Carolom Gaticom. Za scensku glazbu u njezinoj predstavi “Šarengrad” (Teatar &TD) dobile su 2012. godine nagradu žirija na kazališnom festivalu “22. Marulićevi dani” u HNK Split. ChocoJazz upravo dovršavaju snimanje svog prvog albuma. U projektu za „Novi Ganz novi festival“ pridružit će im se i udaraljkaš Alexander Forstner, s kojim su i do sada uspješno surađivale (primjerice, nastup na Terraneo festivalu u Šibeniku 2012.).

1. Od kud počinješ i kako?

LEA: Pjevam otkad znam za sebe i glazba je moja najveća ljubav. No osim prema pjevanju i muziciranju osjećam ogromnu strast prema svim izvedbenim umjetnostima te zahvaljujući tome po drugi put radim glazbu za kazalište. Sve je došlo vrlo spontano i po tom principu i funkcioniram, nema tu nekih posebnih metoda. Radim što mogu i koliko mogu u danom trenutku, a onda vrijeme odradi svoje.

NINA: Glazbu obožavam i bavim se njome oduvijek, na razne načine – završila sam osnovnu i srednju glazbenu školu (klavir), diplomirala muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, slušalice iz ušiju ne vadim još iz osnovnoškolskih dana, no tek sam u ChocoJazzu počela zaista ostvarivati svoje kreativne potrebe i potencijale. Sasvim smo spontano odlučile stvarati glazbu zajedno, bez ikakvih posebnih očekivanja, otvorene prema svemu. Zato nam i pjesme nastaju lako i brzo, od početne ideje do gotove stvari ponekad dođemo u samo jednoj probi. Pjevanje nam je objema primarno izražajno sredstvo, a od instrumenata koristimo sve što nam dođe pod ruku i što nas inspirira. Ne opterećujemo se pravilima i žanrovima, slijedimo vlastitu intuiciju.

2. Kojim putem ideš?

LEA: Nemam klasično glazbeno obrazovanje, jer nikad nisam završila osnovnu glazbenu školu. Bila sam buntovna u tinejdžerskim godinama i sad mi je malo žao; no, zapravo mi i nije toliko potrebno, pronašla sam svoje načine, a i Nina je glazbeno obrazovana pa se mogu osloniti na nju – da će ona s tehničke strane odraditi što treba. Utjecaja ima mnogo, ne mogu ih sve nabrojati, no u posljednje vrijeme mnogo slušam mlade neafirmirane glazbenike i veseli me kad čujem nešto originalno i neuobičajeno.

NINA: Dugo sam osjećala da me moje klasično glazbeno obrazovanje opterećuje i sputava u stvaralačkom izražavanju glazbom, nisam se usuđivala napisati nešto svoje. No, u ChocoJazzu sam konačno pomirila svoje glazbeno znanje i kreativne impulse koji inspiraciju crpe iz popularne glazbe. Prihvatila sam jednostavnost i neposrednost u izrazu kao svoje ideale. Osobito me nadahnjuju glazbenici koji jednostavnim glazbenim sredstvima mogu prenijeti najrazličitije osjećaje.

3. Kamo želiš stići?

LEA: Jako me veseli baviti se glazbom i kazalištem u bilo kojem obliku i nadam se da će se to u budućnosti nastaviti. Bilo bi divno raditi projekt za projektom jer bi to značilo da bih stalno radila to što me usrećuje. Voljela bih jednom zapjevati u nekom mjuziklu, a uzbudljivom mi se čini i pomisao da radim na filmu.

NINA: Nekih posebnih planova za budućnost nemam, najvažnije mi je samo da i dalje nastavim pjevati, svirati, skladati i nastupati te dijeliti tu glazbu s drugima kako god je moguće. Sretna sam što sam kao članica ChocoJazza dobila priliku okušati se i u skladanju glazbe za kazališne predstave, stoga bih voljela i dalje sudjelovati u raznim multimedijalnim projektima. Uzbudljivo je surađivati s drugim umjetnicima i nadam se da će toga u budućnosti biti što više.