DORA BUDOR & MAJA ČULE

D+M (Dora Budor + Maja Čule, HR) umjetnički je duo koji trenutačno radi i živi u New Yorku. Rad D+M izazov je za gledatelje i njihova očekivanja postavljena na sjecištu dviju sfera – tehnologije i svakodnevnog života; obzirom da dolaze iz dizajnerskog miljea, na taj je rad utjecala mitologija i psihologija koja stoji iza stvaranja nekog proizvoda i oglašavanja. U svojim najnovijim radovima duo redefinira uporabu tehnologije ili miješa postojeće formate interakcije, poput muzejskih audio-vodiča i turističkih Segway razgledavanja (eng. Segway Tours (Sp33dGuided Art Tours)), tretmana vrućim kamenjem uz uporabu mobilne tehnologije (Mobile Phone Treatments), ili telefonske ankete napravljene s galerijskim recepcionarima i DJ mixtape produkcija (Easy Listening: Wolrdwide Gallery Traxx 2012.). Njihova praksa datamoshinga, deejayinga i prisvajanja/prilagođavanja uzima univerzalne i kolektivne elemente i obrasce ponašanja suvremenog okoliša i remiksira ih u iskustvo koje osigurava individualnu i personaliziranu sadašnjost za promatrača. Duo D+M na listi je “100 umjetnika koje morate vidjeti u 2012” časopisa Modern Painters.

D+M (Dora Budor + Maja Čule, HR) are artist duo that currently works and lives in New York. D+M’s work challenges viewers’ expectations around the intersecting spheres of technology and everyday life, and coming from a design background, is influenced by the methodology and psychology behind the creation of products and advertising. In their recent works they misguide technology or mix already existing formats of interaction, such as museum audio guides and tourist Segway Tours (Sp33dGuided Art Tours), hot stone treatments and use of mobile technology (Mobile Phone Treatments), or telephone survey made with gallery receptionists and DJ mix tape production (Easy Listening: Worldwide Gallery Traxx 2012). Their practice of datamoshing, deejaying, and appropriation takes universal and corporate elements and behavioral patterns from contemporary environment and remixes them into experience which provides individual and personalized actuality for the viewer.They have been selected by Modern Painters magazine as 100 Artists to Watch in 2012.

INTERVJU

1. Od kuda počinjete i kako?

Naš primarni interes pronalaženje je i izvrtanje postojećih situacija i konteksta i stvaranje novih značenja, posebno onih koja su uspješnija kod ispunjavanja fantazija publike od same stvarnosti. Koristeći različite medijske formate, često kao suradnike uključujemo širok spektar profesionalaca dajući im ulogu sudionika i publike u samoj konceptualizaciji rada. Naglasak je jednak i na putovanju i na odredištu, a sam rizik i razne mogućnosti koje su inherentne našim suradnjama daju iznenađujuć oblik konačnome djelu.

2. Kojim putem idete?

Prije smo imale dizajnerski studio, ali naša se praksa danas odvojila od dizajna u smislu proizvodnje, iako je psihologija procesa dizajniranja i dalje vidljiva. Pokušavamo izazvati očekivanja gledatelja na sjecištu sfera tehnologije i svakodnevnoga života. Naša praksa datamoshinga i prisvajanja/prilagođavanja uzima univerzalne i kolektivne elemente i obrasce ponašanja suvremenog okoliša i remiksira ih u iskustvo koje osigurava individualnu i personaliziranu sadašnjost za promatrača. Pod stalnim smo utjecajem; radeći na predstavi ‘KnockOff“ razmišljale smo zašto i kako je u ‘making of’/ uvježbavanje akcijskih scena koje mogu postati dio bilo kojeg akcijskog filma, prikazano kao performans, dok su istovremeno prikazane na ekranu kao već gotov, generički proizvod, koliko bi teško bilo upasti u reality show na TV Prima (Češka) i nazvati to rezidencijom, ali i kako zapravo nije važno ono što čuješ dok si na toboganu.

3. Kamo želite stići?

Radimo sve više projekata i izvedbi na mjestima i u prostorima koji su odvojeni od suvremene umjetničke produkcije. Povezivati visoko&nisko, suvremeno&nekul u sukobljujući, iscrpljujući i uzbudljiv suživot naš je cilj. Svi su pozvani! A tendencija da koristimo generičke i trivijalne izvore i reference dolazi iz same potrebe da vidimo zamršenu vrijednost hiperrealnog, ali i da precrtamo sjene iz špilje. O prostoru kazališta lako je postati ovisan, ali mi smo više zainteresirane za uporabu različitih i/ili namjerno pogrešnih sredstva komunikacije nego za sami umjetnički medij.

INTERVIEW

1. Where are you starting from and how?

We are interested in finding and inverting the existing content to create new meanings that are more successful in fulfilling audience’s fantasy of the reality. Using various media formats, we like to involve a range of professionals as collaborators and raise them both as participators and an audience in the very conceptualization of the work. There is as much emphasis on the journey as the destination, and the risks and chances inherent in our collaborations ultimately give surprising shape to the final work.

2. Which way are you going?

We used to have a design studio, but our practice is now disconnected from design in matter of production, although the psychology of design process is still visible. We try to challenge viewers’ expectations around intersecting spheres of technology and everyday life. Therefore, our practice of datamoshing and appropriation takes universal corporate elements and behavioral patterns from contemporary environment and remixes them into experience which provides individual and personalized actuality for the viewer. We’re constantly under influence, while working on a show ‘KnockOff’ we were thinking a lot about how in the ‘making of’ / training of action scenes once to be part of any action movie are presented as performance, while at the same time being featured on the screen as already finished generic product and why , how hard would it be to get into a Reality show on TV Prima (Czech Republic) and call it a residency and how it’s really not important what you’re hearing while you’re on a roller coaster.

3. Where are you going to?

We tend to do more projects and performances in spaces that are disassociated from contemporary art production. Connecting high&low, contemporary&uncool into a conflicting, exhausting and exciting coexistence is our goal. Everyone is invited. The tendency to use generic and trivial sources and references comes from the need to see the intricate value of the hyper real and to draw over shadows of a cave. Theatre is completely addictive space, but we are more interested in choosing different or intentionally wrong means of communication than medium of art. 

Linkovi: http://www.doraandmaja.com/